ponedjeljak, 01.05.2006.
Više nema nade, ostao je samo strah, strah i spomen na tebe...
I tako.... Iz dana u dan sve se više zapitujem, sve više plačem, a moja pitanja dobivaju besmislene odgovore. Prikazuju mi se slike strašnog događaja koji sam proživjela prošle godine, i nemogu to izbrisati iz glave. Ima još nešto. Ja sam inače čula za indiskreciju, a vi? Već sam duže "zaljubljena" u jednog tipa, tj. sviđa mi se, i sad mi je neki dan frendica rekla onak u facu, da se on dopisuje s drugom, i bla bla bla.... Ne bi se mučila toliko oko toga, da baš onda kad sam mislila da mi daje do znanja da se i ja njemu sviđam bila samo varka, više je sve to bilo na prijateljskoj razini. Najgore od svega je to što čovjeka koji mi je nanio veliku bol, viđam svaki dan i sve češće i još ima hrabrosti razgovarati sa mnom. Teško mi je jer to ne mogu podijeliti sa svojim najbližnjima, jer bi nastao opći kaos. Stvarno više nemam snage za borbu i da svoj život nastavim dalje. Molim vas da ako imate kakvo rješenje, napišete na mail, ili u komentare.
Puno vam hvala! Pusa....
- 14:57 -